Zamka za vukopasa - priča za malu drčinu

ponedjeljak , 19.07.2010.


Ima već tri dana otkako se didu Mili izgubijo pas Šare. Bijo je svezan tamokare iza pojte, pod orajon. Tute je leža u betonskoj kućici di su prije bili zecovi. Kad mu je baba Kaja odnikida odnila kosti i malo mesa šta je ostalo od ručka njega više nije bilo!
Osta je samo lanac i zeru kožne ogrlice. Did Mile kaže da se Šare nije moga sam odvezat, a da je i moga ne bi unda odrišen kida svoju ogrlicu vego bi rađe digdi odletijo da se malo izaskače.
Zato on misli da to nije niko učinijo vanko - vuk!
Baba Kaja ga je pitala kako je to vuk moga doć tako blizu kuće na petnest koraka pa udavit pasa i još ga odvuć sa sobon.Osin toga, rekla je da to nije s Božje strane da vuk dolazi prid kuću davit pase.






I. Nesta je didov Šare



Did je reka da i on to znade, al da ga je vuk svejedno udavijo.Prababa Maša je sideć na katrigi plela suklene bičve i jednin uvon slušala šta joj sin i nevista govore pa je i ona otila reć dikoju pametnu. Rekla je da u stare zemane vukovi nisu napadali paščad vego samo ovce i koze i da ne zna šta je ovo sada izašlo napako na vi svit. Još je rekla, vrteć igle, da bi se , božeslobodi, vuk moga i dice mašit ako otiđu dalje od kuće!
Mali Toni je u kužini na kauču slaga karte od briškule i stalno zapitkiva dida koja je karta fanto špadi, a kojo su baštoni. Još mu nije bilo jasno zašto kraljovi nisu najjači vego su trice i aši.
Kad je čujo da se o vukovin pripovida ostavijo je karte, naćulijo uši ko zeko u kupusu. Upija je svaku rič ki slasnu juvu iz duboka pijata.
Nije mu bilo svejedno kad je čujo "babu Staru" di govori kako bi vuk moga i dicu napast. On je volijo dikad odbasrljat dalje od kuće uva litnja predvečerja doli prama jezeru kroza smilje i kamenje. Sad ga je već bilo malo straj.
Pita je babu Staru jeli ona to misli zaozbiljno da bi vukovi dicu napadali. Ona je, šume mi bukove, mudro odgovorila. Rekla je, ne znan ja ništa, ja san ti stara betevi, pitaj ti mate svoju i ćaću, oni će ti bolje kazat nego ja. Ja ti, velju, govorin da ti je bolje ne izlazit iz kuće, a ti kako oš…
Nato je did Mile uzejo Tonija k sebi na kolina i prigovorijo babi Staroj šta plaši dite, jer kad su to vukovi dicu napadali. Još je vako reka:
- Ne boj se ti vuka, ubiće njega did iz lovačke!
-Ali, dide, vukovi se ne smiju ubijat, bilo je na teveliziji, oni su ti zaštićeni! - upozorijo ga je unuk prvašić.
-Đavla su zaštićeni, nek mi koji bane na oči pa ću ga ja unda pitat je li zaštićen…- odgovori mu did sigur u se.
- Unda ćeš ić u zatvor- slegne Toni ramenin na didove riči.
- Ma, ajde, Toni moj, šta ti je, diću u zatvor jer san spasijo dite od vuka, zato se ne iđe u zatvor…
- Ne znan ja, ali vuka se ne smi ubit. Bolje je, dide, da ga ujtiš živoga!
- Uvatiće njega did i živog ako triba, neće mi bit ni prvi ni zadnji, samo nek mi dicu ne plaši….
Toni na to nije više ništa odgovorijo samo je reka da se boji ić svojoj kući šta je sto metara dalje uz cestu pa pita oće li ga did odvest sa svojon Škodon..



II. Tonome došli rodijaci iz Velke Gorice


Sutra ujutro je Toni ponovo doša kod dida Mile. Šnjime je bila i mlađa mu sestra Mara šta još iđe u vrtić u Rvace. Najmlađa, Kata, nije došla jer se kod strine Antonije prikoputa, igra s njezinon Klaron jer je šnjome vršnjica pa se dobro slagaju.
Toni nije mislijo danas dolazit kod dida i babe, ali je čujo sinoć od matere da danas iz Velke Gorice dolaze rodijaci Filip i Dominik. Oni svakoga lita sa strinom i strikom dođu u svoju kuću, šta je kraj didove, na odmor. Kad oni dođu, onda se po cili dan zajno igraju vojnika, prave skrovište u šumici blizu pojte, a popodne obavezno iđu na jezero kod Laze na kupanje i brčkanje. Nekad iđu i na more, al to je sveisto samo što je u moru veća gužva i sporije se tone.
Dok je Toni o tome razmišlja, eto ti niz njivu strikina auta šta ima „zege“ regstracije. Parkira je se njijov crveni hundaji lipo ispri vrata da mogu lašnje svoje stvari iznit iž njega.
Još se motor nije izgasijo, a Filip i Dominik su iskočili vanka.
Umisto pozdrava i rukovanja Toni je rodijacin reka ono najvažnije:
-Filpe, Dominik, vuk je zadavijo didova Šaru!
-Kaj je to Šara? - pita je devetogodišnji Dominik začuđeno, jer nije zna kako se zovu didovi pasi.
-Didov cuko! - tiho će Mara još začuđenije od njega.
- A kaj je cuko? - opet će Dominik ka da ga je sa Marsa spušćalo.
- A šta je kaj? - branila se Mara.
Nato je strina Danijela prikinila prve rodijačke nesporazume:
- Hej, pa jeste li se pozdravili s Tonijem i Marom, jeste im pružili ruke, jeste ih pitali kako su, kako je Toniju u školi…kako je Mari u vrtiću…di im je Kata…?!
- Ma, daj, mama, molim te, kao da je to važno….svaki dan se s nekim pozdravljamo i ljubimo….- bunijo se Filip i upita Tonija:
- Je li to onaj Šare što je prošloga ljeta bio jako mali jer se tek okotio?
- E, toji Šare! - odgovori Toni napokon zadovoljan šta se Filip sitijo.
- Znači, mrtav je sad?! - s malo tuge u glasu progovori Filip
- Did kaže da je mrtvav i da su mu kosti doli na igralištu- tužno će Toni.
- Idemo ga potražit, mislim te kosti, možda nađemo neke tragove od vuka! - predloži brzo Dominik
- A ako nas napane vuk? - pitala je mala Mara
- Niš, onda ćemo pobjeći…ja i Filip treniramo atletiku i možemo brzo trčati- spremno će Dominik.
Toni se malo zamislijo, livon rukon se počeša po desnoj lopatici na leđin, a desnom se počejo češkat po kolinu na kojome je velika krasta.
- Ali ja i Mara ne treniramo…- tiho je zaključijo trljajući nos gori-doli.
- Da, to je problem…- složi se Dominik- a jel imate onda neko naoružanje kod kuće?
- Toni ima mač i pušku, a ja iman luk i strijelu- dositi se Mara.
- Donesite svo naoružanje poslije ručka, pa onda idemo u potragu za Šarinin kostimon! - izdade Filip prvu zapovid jer je on bijo najstariji, završijo je šesti razred i saće u sedmi.




III - Proslava Oluje u strikinoj kući


Striko Mladen, Tonijev i Marin ćaća je zakla i odera jedno šilježe, eno mu mišine visi o grani kraj didove kuće.
Drob je bacijo, a šilježe, mlado janje je nataka na ražanj i okriće na vatri. Strina Ankica, Tonijeva mama je stala kraj njega i držala bocu kalovačke u desnoj ruki.
Svako malo je polivala janje da bude ukusnije.
Uto je s auton doša i striko Ante i strina Antonija i mala Klara.
Klaru je mate nosila u naramku. Striko Ante je u naramku nosijo votoaparat da poslika sve šta je živi i neživo. Slike uveče stavlja na injternet na računalo i za njizi dobiva ocjene od drugi slikara. Striki Anti je to gušt isto ki šta je nikome peć rakiju ili peštat prase. Ja se u to ne bi miša, to je njegovo…
Kad se je janje ispeklo, svi su se okupili u kući od strike Ivice jer u njega ima čudo mista za stolove. Striko Ivica je Filipov i Dominikov tata. On isto voli slikavat svašta, ljude, kokoše, baje….on to voli, al se meni čini da se najviše volit zabovljat s mašlinom i motikon.On povazdan kopa, krči iza kuće, tuče po kamenu, brez da se odmara. Baba Stara kaže koda je manit, koda nije pri pameti, a baba Kaja da mu ni svi Kunci ne bi napripravili držala za motike i mašline kolko ji on more slomit.
Strina Dana, Ivčina žena, kaže e moj Ive, da si duže ode ti bi i Svilaju poravna.
E, a sad su strina i striko tekon došli i dan je od Oluje, to je blagdan u ciloj Rvackoj, ne radi se ništa, samo se slavi.
Tako su se danas braća Ivica, Mladen i Ante sa svojin vamilijon, s ćaćon, materon i babon Staron okupili u Ivčinoj kući oko pečena šilježeta s najboljon namiron da ga oglođu do kosti, zaliju vinon i tako proslave šta su se sastali u velkome broju a proslaviće isto i pobidu rvacke vojske.
Taman kad su počele strine ulivat juvu u pijate, mala Mara upita starije:
- A di je teta Mara, kaće ona doć?
Nije mala Mara još ni jezika uvukla kadli na vrata banu uprav- teta Mara! U dvi ruke dvi su kese. Iz jedne viri krilo od anđela, a iz druge Gospa, Kraljica mira. Oko vrata dvi-tri krunice joj blište. Jasno je ki dan da je teta bila u Međugorju i da će jopet svi u kući najskoli dičica dobit čudo lipi, sveti darova od tete.
- Valjen Isus, časna Marija! – pozdravi je ćaća od stola, a taman je ona tila prva pozdravit.
- Navike! – kratko će teta, a vidilo se na njoj da jon nije drago šta se ćaća tako zeza i govori jon da je časna, a nije. Ona samo služi Bogu nako kako misli da je najbolje, a to šta on to ne razumi prije će bit da je njegov problem nego njezin.
Tako je i teta zasila šnjimon za stol, a kako još nisu počeli jist baba Stara je pridmolila: „Oče naš koji jesi na nebesin…“
Nakon molitve svi su se u kući okrenuli pijetin i janjetu.
Dida Mile je reka da svaka mu čast ko ga je vako dobro ispeka jer danas nije bolje janjetine izijo od ove! Toni je reka da su ga pekli njegovi mama i tata. Još je prid svimon otkrio jednu tajnu didu.
Svi su se smijali kad je naglas reka da je mama namjerno po janjetu prolivala pivu, a mislila je da to niko neće primjetit!



IV. Filip je smislijo plan


Malo iza ručka, dok su veliki pili kavu i pričali gluposti, dica rekoše da se iđu igrat na guvno kod stare kuće. A nisu se išli igrat vego je Toni oša u svoju novu kuću po oružje, a Filip je dotle gavlja oko pojte i smišlja plan kako da uvate zločestoga vuka.
Dok je tako oda oko pojte skoro je upa u velku rupu šta ju je dida Mile bijo iskopa u zemlji. Rupa bi mu kad bi uša u nju bila povri glave. Toni je reka da je to didu bager iskopa kanal za popravljat Škodu.
- Di si ti dosad, već te dugo čekamo? – pita je zapovjednik Filip Tonija koji je u rukon nosijo oružje za obranit se od vuka.
- Ma, doša bi ti ja i prije samo san malo zasta kraj janjetove mišine šta visi na murvi…- pravda se Toni.
- Već sam te mislil zvati na mobač..- reče Dominik koji se igrao s mobitelom šta ga je dobijo od bake za svetu pričest. Naravski da bi se on moga pričestit i bez mobitela, ali to je taki običaj da odrasli troše brezveze i kupuju dici šta jin ne triba.
- Ideeeeš! – povika Filip odjednom ki da je zabijo gol sa škaricon u rašlje, a nije.
- Sjetio sam se! Smislio sam plan! Ej, kak sam pametan…! - govorijo je Filip.
- Šta si smislijo, Filpe, jel kako da ubijemo vuka?- tiho je upitala vojnikinja Mara.
- Ne to! Još bolje! Smislio sam kako da ga ulovimo živog! – ponosno će Filip.
- Kaj ti je, pa ti si lud….bude nas vuk sve popapal! – bunio se Dominik.
- Pojišće nas ki janjce! – pokuša mu privest s purgerskog jezika mali Toni.
- Toni, skoro si pogodio! Vuk voli jesti ovce i janjce, e pa kad voli nek izvoli! – zaključijo je Filip, ali ga niko nije razumijo šta govori. Bili su pripadnuti i to toliko da su skoro odustali od akcije.
- Ne bojte se, pa znate koliko sam ja pametan! Ako netko ima bolji plan od mog, neka slobodno kaže! – ponudi im Filip.
- Kako ćemo znat koji je plan bolji kad nam nisi reka svoj plan, Filpe…- u čudu će Toni.
- Ah, da...baš sam glup! – lupi se Filip šakom u čelo.
- Poslušajte, ovo je plan…..- i čučne zatim Filip. Čučnuše i ostali. Filip im je tiho govorio da neko ne bi čujo jer bi unda sve moglo propast ako neko čuje. Nakon šta im je kaza svoj plan odlučili su da neće ić tražit Šarine ostatke vego će umisto toga…vidićete već!



V. Dica se za ništo pripremaju


Cilo popodne, dica su se ćaćon i materon činila malo čudna. Odala su oko kuće brez da se išta svađaju i vukla nike grane, iz pojte su nosili slamu pa je baba Stara vikala diće s timen da to vrate nazad. Nisu je poslušali jer je bila spora pa ji nije mogla ujtit. I na murvu su se penjali, ali ih niko nije vidijo osim mali curica Klare i Kate koje su se pod murvon igrale škole.
Klara je otišla reć baki Kaji šta je vidila:
- Pip pea goji! – govorila je. Baka nije razumila da dite govori: „Filip se penja gori (na murvu)!“, pa je Klaricu pomazila po glavi i dala jon pola uštipka.
- Pip e koci doji! – pokušala je baki reći mala Kata. Da je baka razumila znala bi da to znači „Filip je skočio doli (s murve)“
Baka je i njoj dala pola uštipka.
U sebi je baka Kaja mislila da je najvažnije da se dica ne svađaju i ne tuku pa neka rade šta jin volja. Vidila je i ona da ništo skrivaju od nje, ali, štaćeš, taka su dica. Više od toga, pitala se je li dobro posolila uštipke. Klara i Kata se nisu bunile, ali one su male pa ni ne znaju šta je slano. Najbolje da sama prova…
Oni doli u Ivčinoj kući šta još slave junačku pobidu naši branitelja već pitaju jesu li uštipci gotovi, ne mogu više čekat…
Te večeri su odrasli do kasno sidili prid strikinon kućon i pričali o vukovin i -vukopasin! Dica su čula za vukove i za sedan kozlića i za tri praščića, za dinosavure i za zmajove, ali niko od njizi nikad nije čujo da postoji vukopas!
Striko Ivica kaže da je gleda na teveliziji o vukopasin. Tako se zovu životinje šta nastanu ako se pare vukovi sa pasovin. Ima ji kaže striko Ivica u ciloj Damaltinskoj zagori a to znači i vodan u Potravlju! Jako su opasni i još su gori od pravi vukova! Niki je vukopas zadavijo ženu u Liki, a to nije daleko. Svi su odrasli govorili da se ne boje vukopasa, ali to nije istina jer niko nije smijo po noći prolazit sam kraj pojte jer su bili uvireni da je baš tute iza pojte gladni vukopas zakla didova Šaru!



VI. Svi čekaju da najiđe vuk


Zato je did svaku veče uzima svoju lovačku pušku i popejo bi se na vri pojate i čeka vuka oće li jopet najić. Did je bijo dobar gađač i siguro bi ga pogodijo da naiđe. Samo, didu je bijo problem šta nema vukopas više zašto doć jer nema više pasova da ji izide, a nema u dida ni ovaca ni janjaca. Zna je to i večeras dok je čeka na pojti da će teško vukopas najić.
Već je mislijo sać s pojte i ić u krevet leć kad začuje dičje glasove u blizini! Čudijo se jer su i dica tribala već bit u krevetu. Ali nisu!
- Toni, hoće tebe tata tući kad sazna da si se ustal iz kreveta i došel k staroj kući?- pitao je Dominik tiho šapljući.
- Neće, on ti radi noćnu u policiji pa nije kod kuće. Mama spava ki top, a kad se ja vratin neće ni znat di san bijo. Zva san i Maru, ali se nije dala probudit.
- Ma, ti si, Toni prava junačina! – pohvali ga zapovjednik Filip.
- Nisan, ti si to! – naljuti se Toni na starijog rodijaka.
- Ali, Toni, to ti nije niš loše, kaj se ljutiš?- čudio se Dominik.
Filip tada zatraži od Dominika njegov prvopričesnički mobitel. Dida je s pojate sve sa zanimanjen gleda i nije ništa govorijo. Zanimalo ga je šta rade prije nego ji potra u krevet.
- Hajde da probamo da li je sve u redu! – predloži Filip.
Uzme mobitel i pritisne tipke nekoliko puta. Odjednom iz didove rupe u zemlji se začuje - blejanje! Dida se čudijo odkud janje u rupi.
- Sve je u redu!- potvrdi Filip. -Udaljimo se. Najbolje da se sakrijemo iza one plave cisterne za vodu. To nam je najbolji zaklon.
I sva trojica se sakriju iza plave cisterne. Dida koji je s puškom stražario na pojti ništa nije razumijo. Otkud janje u rupi i zašto se dica sakrivaju?! Uzme tada u ruke svoj vojnički dvogled s kojin se moglo vidit i po najmračnijoj noći ko da je dan.
Betevi se iznenadijo kad je vidijo da je njegova rupa s nečizin pokrivena! Priko rupe su bile složene tanke grane a priko grana posuta slama! To je bila ko neka zamka….- čudijo se dida Mile.
A, miša mu biloga, to su dica napravila zamku za vuka!- konačno se dositijo. U rupu su metili janje da privuče vuka, a kad vuk dođe i popne se na rupu…tres!..propane u rupu i više nemere izać! Bit će živ uvaćen! Dobro su to zamislili, ko bi se toga još dositijo!?- divijo se dida u sebi unucin. Samo…kad vuk upane u rupu pojist će to jadno janje! A šteta janjeta, bolje da ga mi pojidemo! Ono je današnje bilo za prste polizat…- žalijo je dida zbog sudbine janjeta.
Unda je tijo sać s pojte i reć dici da ništa od plana jer je grijota janje dat vuku. Kad jin to reče, potrat će jih odma u krevet i zapritit da će jin reć ćaćon i materon da se po noći skitaju a ne spavaju.
U toji čas ponovo začuje blejanje, pa još jeanput i još jeanput… a unda se siti još boljeg plana za se. Neće salazit doli radi janjeta nego će ako vuk naiđe jednostavno ubit vuka prije nego šta upane u dičiju zamku!
- E, baš sam pametan! – pomisli dida za se ni ne znajući da u mraku čuči još jedan takav. Onaj koji je i smislijo plan za vuka ili vukopasa kako oćete.



VII. Vuk je najiša


I dok se misec na zvizdanom nebu za dva metra primaka planini Svilaji iza pojte se počelo nešto događat.
Did je sa svojin noćnin dvogledon ugleda velku mrku vučinu kako se pomalo šulja k pojti. Čujo je blejanje iz rupe i eto ga već! Ovo je za njega ukusniji plijen nego šta je bijo pas Šare. Šare mu je baš bio „bljak“ kako bi Dominik reka. A janje je ipak- janje, najukusnija hrana za vuka i vukopasa!
Dida je naslonijo pušku na krov od pojte i nišanon pratijo ljutog neprjatelja! Čeka je da se još malo primakne pa da mu napuni mišinu s iljadu mali olovnizi kuglica! To se nemere promašit!- zaključijo je dida. I dalje se čulo blejanje iz rupe, a zločinac s oštrin zubin se sve više približava. Samo su ga još tri ljudska koraka dilila do zamke. Još samo dva koraka………još samo jedan korak……..i dida je pritisnijo obarač na puški! I još jenput je pritisnijo! Ali puška nijenput nije opalila, samo je dvaput škljocnila! Sitijo se da je oba metka danas ispalijo u praznu kantu!
Za to vrime vuk je tresnijo kroza slamu i kroz grane u zamku! Plan je upalijo! Vukopas je uhićen! Začulo se vukopasovo režanje i zavijanje, a onda muk i tišina. Ni blejanja se više nije čulo iz zamke. Dida je tada zaključijo da ga je to vuk zakla. Požurijo je sać doli s pojte, uzet brzo dva nova metka iz kuće dok vuk nije raskomada janje i ubit ga u zamki!



VIII. Dida je se iznenadijo



Kad je doskočijo na guvno, dica iskočiše iz zaklona i povikaše kakokoji:
- Dida je tu! Vuk je tu! Vukopasa smo uhitili!
- Ma, bižte u kuću, dico moja šašava…..dok ja uzmen metaka- upozori ih dida.
- Dida, ne trebaju metci, ulovili smo ga živog, to smo i htjeli!- ponosno će Filip.
- Ma, je li? A jeste li tili da od janjeta samo kosti ostanu…? – prikori ih dida i krene u kuću po metke.
- Dide! – poviče Toni na to – Pa, to ti nisu kosti nego koža!
Dida zastane i u čudu pogleda Tonija.
- Kako to misliš da nisu kosti nego je koža? A, Toni?
- Tako. To je u rupi mišina od janjeta šta ga je moj tata danas bijo peka na ražnju.
- Mišina, kažeš….misliš ona šta je visila o murvi. Vi ste je skinuli?
- Pa, da, kak bi drugo? – odgovori Dominik – Stavili smo mješinu u rupu da privuče vuka. Filip je to izmislio.
- I rupu ste pokrili granon i slamom da vuk upane?! Lukavo ste to smislili, nema šta…
- Eeeeee, jesmo.- odgovori Toni u ime sve trojice.
Dida se tada dositi nečega šta je bilo jako važno:
- A recite vi meni, bando jedna mala, kako to da mišina more blejat? Nije u rupi nikakva mišina, tamo je janje!
- Dida, dođi pa ćeš se uvjerit da je mješina!- pozove ga Filip u mrak.
- Ali, čujo san da je blejalo, sto mi vukopasa, čujo san blejanje, nisan još gluv ako san star- nije se dao dida Mile, stari lovac.
- To je bilo blejanje na mobitelu! Ima u mobitelu melodija kao da janje bleji! – odgovori Filip praveć se malo važan. - Ovako smo, dida, napravili: skinuli smo janjeću mješinu s murve i stavili je u rupu. Znali smo da će vuka privuć krv s mješine. A da vuk lakše nađe rupu, ja sam svoj stari mobitel isto stavio u rupu. Kad Dominik pozove moj mobitel, onda se s njega čuje melodija kako janje bleji, a po noći se to daleko čuje. Vukopas je to brzo čuo i odmah došao jer je bio gladan. Nanjušio je krv s mješine i čuo blejanje. Ništa nije sumnjao. Mi smo tvoju rupu pokrili tankim granama i slamom…..Dominik je stalno pozivao moj mobitel i u rupi je zato stalno blejalo….vukopas nije bio oprezan jer je bio previše gladan i malo po malo - upao je u našu zamku!
- Evo, vidiš!- reče Dominik i pritisnu poziv na svom mobitelu.
Iz rupe se začulo blejanje!
- Ma, vidi ti njizi!- zadivljeno reče dida i zagrli ih sve ponosan na njih.
- I mene tribaš zagrlit! – ljuto će najmlađi Toni dok je napinjao luk sa strijelom. – I ja sam lovijo vukopasa…i Mara.
Did se nasmija pa zagrli i malog Robin Hooda.




IX. Vukopas bisni u rupi



- Čekajte, iđen po bateriju u kuću- upozori ih zatin dida.
Za nekoliko minuta vratio se s baterijom i napunjenom puškom, za svaki slučaj! Kad je dida doša bliže rupi i zasvitlijo s baterijon, vidijo je razljućenog vukopasa kako se nemoćno vrti i reži u dnu rupe. Kraj njega je ležala rastrgana mišina i Filipov stari mobitel iz kojega se čulo blejanje. Vuk je bio lud od muke. Čujo je blejanje, a nigdi janjeta! Samo gola mišina! Pa ko ne bi izludio?! Dica uokolo rupe su se smijala vuku, a bili su sritni i ponosni što su uhitili Šarinog ubojicu.
Filipov lukavi plan je iznenadio vuka, ali i dida Milu koji je vuka tijo ubit iako je on po zakonu zaštićena životinja. Ovako je sve ispalo dobro. Uvatili su zločinca živog, a sutra će, dida je reka, doć ljudi iz lovačkog društva i odvest ga da vide je li bisan i je li to stvarno vukopas.
- Ja mislin, dida, da je to vukopas! – iznijo je Toni svoje mišljenje – Vuk opasan je dašta vego vukopas!
Svi su se nasmijali, a dida je zatizin povika na njih.
- Dalje od rupe da vas ne bi pojio ki Šaru! I na spavanje svi! Svoje ste napravili, vuka ulovili, sad morete s miron zaspat. Samo bez lupanja da vas matere ne čuju dok se šuljate u krevet jer bi mogli proć ki vukopas!
I njih troje nerado odoše svojin kućon spavat. Ali baš te noći nisu nizere spavali. Razmišljali su do zore o tomen kako će ka se svane svi u selu pričat šta su oni napravili, kako su u zamku ulovili opasnog vuka, vukopasa, kojoga se svi u selu boje!
Samo je mala Mara cilu noć mirno spavala. Ona nije bila šnjimon u akciji, ali ko da je i bila, ona je sve to sanjala!
Kad je njena mama po noći ušla u njezinu sobu da vidi je li pokrivena baren sa lancunon, čula je da Mara u snu govori:
- Zločesti vuče, neka smo te uvatili! To ti je zato šta si izijo didova Šaru!


KRAJ
































<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.