Medin san

četvrtak , 13.03.2008.




Žuti plišani medo širom otvorenih očiju ležao je na Nikolinom krevetu.
Bio je malo tužan jer je ostao sam kod kuće. Nikola ga jutros nije ponio sa sobom u vrtić kao inače. Najradije bi bio zaplakao zbog toga, ali nije mogao plakati. Plišani medvjedići ne plaču jer nemaju suza.
Nikola ima suze i on ponekad plače. I jutros je plakao jer je mama jako vikala na njega što se sporo oblači, a ona će zbog toga zakasniti na posao. Još je rekao da ne želi ići u vrtić jer mu se djeca rugaju da ga tata sigurno ne voli jer nikad ne dođe po njega. A to nije istina! Mama i tata su se samo tako dogovorili da on ne dolazi po njega u vrtić. Može doći doma ponekad da ga vidi i odvede u slastičarnu ili na vožnju autićima.
No, njega, plišanog medu, nikada ne vode tamo.
Nikola je jako sretan kad tata dođe po njega kući , toliko sretan da na medu uvijek zaboravi. Nije baš fer taj Nikola. Sve ove godine od kada ide u vrtić skoro svaki dan je s njim, a kad tata dođe po njega autom-kao da ne postoji više!
Rekao bi to Nikoli, ali kako, kad ni govoriti ne može.
Možda bi se Nikola naljutio na njega, ali ga barem više ne bi zaboravljao.
Ma, razumije on donekle Nikolu.
Otkako je Nikolin tata prošlog ljeta „lijepo objasnio“ Nikoli i Nikolinoj mami da je za sve njih najbolje da oni više ne žive zajedno, Nikola je postao tužan dječak. Jučer je rekao mami da je tata lagao kad je rekao da će im biti bolje bez njega. Mama nije ništa rekla, samo je otrčala brzo u kupaonicu i zaključala vrata za sobom. Tako je često radila, kada bi se baš jako posvađali, i dok su živjeli s tatom u gradskom stanu . Tata bi ponekad lupao na vrata da otvori, ali ona ne bi otvorila. Tada bi tata izišao napolje i ne bi ga bilo nekoliko dana s njima. Poljubio bi Nikolu i rekao: „Budi mi dobar, tata mora na put, što želiš da ti donesem?“ Sve što bi mu Nikola rekao, tata bi i donio. I krokodila i zmaja, i zeku, i bager, dres Ronaldinha s brojem 10, ….da, i onog majmunčića Đuru na kojeg je medo malo ljubomoran jer i njega Nikola ponekad nosi u vrtić.
Dedina kuća u kojoj sada žive bez tate, ali s dedom Jožom, prepuna je raznih igračaka koje je tata Nikoli donosio otkako je ono odlučio da ne žive više zajedno.
Deda Joža je bio dobar prema Nikoli i stalno je dolazio u vrtić po medeka i Nikolu kada bi mama radila poslijepodne. Volio je on jako svog unuka iako se unuk nikada nije previše veselio kad bi baš on došao po njega. Kao da ga je bilo sram što po njega dolazi deda, a po Viktora, Andriju i Roberta dolaze tate koji su puno mlađi i ljepši od njegova dede.
Mama mu je kod kuće objašnjavala da zbog toga ne treba biti tužan jer ga mamin tata voli najviše na svijetu.
Nikola je svejedno bio tužan, a kada je bio tužan onda bi uzeo u ruke njega, medu, svog najboljeg prijatelja, gurnuo ga pod mišicu i grickao mu uho.
Nije da medo voli da je Nikola tužan, ali mu je lijepo kad ga primjećuje i kada ga treba.
„Uf, tko će još izdržati četiri sata dok se Nikola vrati iz vrtića..?“ – pomisli Nikolin plišani prijatelj.
Što da radi u tišini Nikoline sobe dok njega nema…
Činilo mu se da mu se smeđi majmunčić Đuro nekako podrugljivo podsmjehuje s ormara. Kao da mu hoće reći: „I to ti je znači prijatelj! Sigurno mu jako nedostaješ, he…he. He..“
Krokodil Zupko u kutu je šutio, ali je po iskeženim raljama medek zaključio da mu se i on ruga. Zmaja Vatrenog na pisaćem stolu nije smio ni pogledati, znao je da ga ni on ne voli.
A da li ga Nikola voli, sada se pitao. Možda i ne. Možda je našao nekog boljeg prijatelja u vrtiću.
„Oni svi znaju govoriti, smijati se i igrati nogomet. Ja ništa ne mogu i ništa ne znam. Potpuno sam beskoristan i nikome više ne trebam. Nitko me ne voli…“ – zaključio je medo i zaplakao bez suza i bez glasa.
Toliko je plakao da bi, da je imao suza, cijelu sobu napunio suzama. Kad se dobro isplakao, zaspao je.
Sanjao je kako ga Nikola drži pod mišicom i trči ususret tati koji je došao pred dedinu kuću prekrasnim sportskim autom bez krova. Tata ih je obojicu primio u naručje, a potom spustio na zadnje sjedište. Potom je tata pogledao prema kući ispred koje je stajala mama.
Nasmiješio se prema njoj i rekao: „Idemo, Branka, što još čekaš?“
Mama je dotrčala i objesila mu se oko vrata. Kad mu je davala pusu, on i Nikola su okrenuli glavu u stranu i smijali se jedan drugom. Zatim je tata upalio auto i oni su poletjeli preko kuća i stabala. U daljini je ostao deda Joža i mahao im. I oni su njemu mahali.
Zatim se medo probudio iz sna i vidio da nema ništa od onog što je sanjao te je bio još tužniji nego prije.
Nato začuje kako se pred kućom parkirao neki auto.
Znao je da je sad vrijeme da Nikolu mama doveze iz vrtića. Jedva je čekao da vidi hoće li ga Nikola primijetiti kada dođe. Tad su se vrata sobe otvorila, ali umjesto Nikole ukaza se naborano dedino lice.
Medek tužno uzdahnu. Tada deda reče. „Evo ga, na krevetu tvom spi…“ Znao je da to deda o njemu govori. Srce mu je ludo udaralo u plišanim grudima. Deda tada uzmakne i propusti unuka unutra. Nikola sav ozaren primi medeka u ruke i stane ga maziti i dijeliti mu puse.
„U redu je, Niki, uzmi ga sa sobom pa idemo!“ – začuje se s vrata dobro poznat glas. Bio je to Nikolin tata Darko! Iza njegova ramena smiješila se njegova mama.
Učini se medeku da se njih dvoje drže za ruku! Je li to moguće, pitao se. Nikolini tata i mama se ponovo vole! Svi će opet biti zajedno!
Izgleda da su shvatili da je tako ipak najbolje. „Joj, kako će Niki sada biti sretan!“- mislio je medek.
Kad su sve troje, zapravo četvero, sjeli u tatin auto i pojurili prema gradu, deda je ostao mahati s vrata. Oni su mahali njemu dok je tata dodavao gas na svom sportskom autu. Mama je naslonila glavu na njegovo rame i nešto pjevušila. Nisu doduše vozili iznad kuća i stabala, nego po zakrpanoj prigradskoj cesti. Ali to nipošto ne znači da se medin san nije potpuno ostvario! Itekako se ostvario!
Zato se sada zadovoljno smijulji dok ga Nikola prstićima nježno čupka pod mišicom i veselo pogledava u sretne roditelje ispred sebe…

Kraj













<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.